Mario Corso

[Mauro7]

Čovjeku je danas 68. rođendan(rođen 25.08.1941) pa eto idealna prilika da se otvori tema

Počinje karijeru u ''Audace San Michele'', nakon čega ga otkriva Inter u koji dolazi 1950.
U crno plavom dresu debitira sa samo 17 godina i talijanskom kupu u utakmici Como-Inter(0-3) i naknadno će postati strašno bitan igrač u poznatoj ekipi koja je bila nazivana ''La Grande Inter''.
Igrao je kao veznjak, osvojio je 4 scudetta, dve lige prvaka i dva interkontinentalna kupa.
Odigrao ukupno 502 utakmice, postigao 94 pogotka.
U tim je godinama osmislio odnosno usavršio način izvađanja slobodnog udarca zvani ''suhi list'' , iako ga Helenio Herrera nije toliko volio obožavali su ga navijači i tadašnji predsjednik svih predsjednika Angelo Moratti.
Zvali su ga ''Božja lijeva noga'' i ''Mandrake''.
Prvi nadimak dodijelio mu je tadašnji izraelski izbornik koji je nakon utakmice Italija-Izrael(4-2) za kvalifikacije na svektsko prvenstvo '62 izjavio da su poraženi od Božje lijeve noge, u toj je utakmici ''Mariolino'' zabi prvi gol nakon nevjerovatnog slaloma a drugi nakon magistralno izvedenog slobodnjaka).
Njegova posljednja utakmica u našem dresu je bila Inter-Juventus(1-1) 17.06.1973., nakon čega je igrao za Genou u kojoj je i okončao karijeru 1975.
u dresu reprezentacije Corso nije osvojio niti jedan trofej, ali nisu mu nedostajale neke satisfakcije kao kada je 1967. bio izabran u fifinoj momčadi ostatka svijeta protiv španjolske u čast Riccardu Zamori, najvećem golmanu svih vremena, utakmica je završila 3-0 za ostatak svijeta.
Kada je završio igračku karijeru, u Covercianu završava kurs za trenera kojeg uspješno savlada 1977.
Prvo je trenirao primaveru Napolija(1978/79), zatim Lecce i Catanzaro.
Onda se vraća u Inter i trenira omladinske pogone.
U sezoni 1985/86 predsjednik Pellegrini ga poziva da trenira prvu momčad umjesto Ilarija Castagnera.
Aktualno vrši dužnost kao skaut u Interu.